Je li nam ili nije vjetrovitije nego prije?!

Odgovor na pitanje iz naslova nije jednostavan, a i ni primjenjiv na cijelu Hrvatsku - tako malu, ali raznoliku zemlju. Pogotovo u danima kada ponegdje u kopnenom području ima olujnih udara sjevernog i sjeveroistočnog vjetra, a na Jadranu još jače bure i tramontane. No, nekima će možda biti zanimljivo pročitati razmišljanja i spoznaje koje je dr. sc. Kristian Horvath, načelnik Sektora za meteorološka istaživanja i razvoj DHMZ-a podijelio s Ivanom Hlupićem s HR Radio Sljemena. Dio razgovora vođen je još prije dvije godine, a dio je dopunjen nedavno.

Hlupić: "Jesmo li u zabludi ili s pravom primjećujemo da se nešto mijenja po pitanju vjetrovitosti zagrebačkoga područja?!"

dr. sc. Horvath: "U Zagrebu je najvjetrovitiji mjesec ožujak, zatim travanj pa svibanj. Tada su vrijednosti nešto veće nego u drugom dijelu godine. Inače, brzina vjetra je u Hrvatskoj izrazito promjenjiva... i te mjesečne vrijednosti ovise uvelike o ciklonama i anticiklonama u našem području. Velik utjecaj na vjetar imaju i lokalni uvjeti poput blizine kopna, mora, planina...."

Nešto se s vjetrom događa!

dr. sc. Horvath: "Kada analiziramo vjetar treba imati na umu da ga moramo promatrati kao jedan fenomen koji ovisi o dosta čimbenika. Analize koje provodimo pokazuju da su od 2014. do 2019. godine prisutne su nešto povećane vrijednosti srednje godišnje brzine vjetra. Možemo reći da imamo indikacija da se nešto s vjetrom događa. No za ocjenu eventualnih klimatskih promjena potrebno je raspolagati s dugačkim nizovima kvalitetnih podataka. Primjerice, za ocjenu klimatskih promjena potrebna su barem 30 godišnja razdoblja. Za analizu vjetra zbog njegove promjenjivosti potrebno nam je što više kvalitetnih mjerenja u Hrvatskoj, za za analizu klimatskih promjena i dugogodišnji nizovi, kojih trenutačno nemamo, barem što se tiče automatskih postaja na području Zagreba, gdje DHMZ mjeri strujanje na dvije lokacije - na Griču i u Maksimiru."

Velik pomak u poznavanju prirode vjetra u Hrvatskoj omogućit će podaci oko 400 novih automatskih postaja koje se upravo uspostavljaju u okviru projekta METMONIC kojeg DHMZ provodi s ciljem jedne od većih modernizacija svoje meteorološke motriteljske mreže od svog osnutka. Osim automatskih postaja, upravo ovih dana uspostavlja se i nova radarska mreža, kao i mreža meteorološko-oceanografskih plutača u Jadranu. Sva ova mjerenja značajno će unaprijediti točnost sustava prognoziranja i upozoravanja na opasne vremenske prilike.

Definitivno smo u fazi zatopljenja i toplijeg razoblja

dr. sc. Horvath: "Što se tiče klime - definitivno stoji ono što znamo - a to je da da smo u fazi zatopljenja i toplijeg klimatskog razdoblja. Također, što se tiče oborine na kontinentu - klimatske promjene idu u smjeru smanjenja količina oborine, ali isto tako i jačanja vremenskih i klimatskih ekstrema. Ono što znamo i djelomično je opravdano reći iz naših analiza je postojanje indikacije da se mijenja globalna cirkulacija, što djeluje i na vrijeme kod nas.

Što se vjetra tiče - rezultati klimatskih modela sugeriraju da će biti sve više južnog strujanja na Jadranu, a sve manje bure. No, i te rezultate za vjetar trebamo uzeti "sa zrnom soli" jer oni nisu ni približno toliko pouzdani kao što su rezultati kod promjena temperature zraka."

Hlupić: "Nekada smo navikli isključivo mjeriti brzine vjetra na Jadranu, na mostovima i sličnim lokacija, ali u posljednje vrijeme su nam važni i podaci mjerenja na kontinentu. Kakve su izmjerene brzine vjetra u Zagrebu?"

dr. sc. Horvath: "U Zagrebu se nešto veće maksimalne brzine vjetra mjere na postaji Zagreb Grič, nego na meteorološkom opservatoriju u Maksimiru. Najjači udar vjetra je bio 109 km/h 28. lipnja 2017. A ostali najveći maksimumi iznad 100 km/h uglavnom su bili u ljetnom razdoblju i povezani su s prodorima hladnog zraka - fronti, nevera i izrazito su kratkotrajni.

Mnogi više pamti druge događaje. Jedan od njih je Martinje 2013. godine, a drugi je 13. svibnja 2019. kada su udari vjetra u Zagrebu bili oko 100 km/h, ali su bili dugotrajni, skoro 2 dana - takve epizode imaju karakter ekstremnog vremena u Zagrebu."

Hlupić: "I kasnije smo imali dosta jak vjetar?"

dr. sc. Horvath: "Da, ali taj vjetar ipak nije bio takve jačine."

Hlupić: "11. 11. 2013 je bio horor za Medvednicu! I prilično je zaslužan, uz neke druge radnje, uz današnji izgled Medvednice."

dr. sc. Horvath: "Da. Posljedice vjetra na Martinje 2013. godine vidljive su još i danas. Isto tako, olujni vjetar iz svibnja 2019. je također skidao krovove, čupao semafore i drveća te je bilo više od 200 intervencija zagrebačkih gradskih službi. Naravno, te vrijednosti nisu usporedive s onima na moru, gdje je maksimalni udar vjetra čak 248 km/h, kao jedan naš nacionalni rekord. Ljudi na moru su od pamtivijeka više živjeli s vjetrom i pripremljeniji su na jak i olujni vjetar, kao i vegetacija."

Hlupić: "Imamo li kakve pozitivne strane vjetrovitog vremena?"

dr. sc. Horvath: "Dani kada je onečišćenje najveće u Zagrebu, a i na kontinentu - dani su kada je stabilno vrijeme, kada vlada anticiklona i nema nekog jakog vjetra - a nema ni Sunčeva zračenja koje pomaže miješanju zraka po vertikali. Sam vjetar odnosi onečišćenje, ali ga i miješa sa zrakom koji nije onečišćen. Dakle, statična situacija u kojoj se onečišćenje ne raspršuje u atmosferi je uglavnom vezana za zimsko stabilno vrijeme, kada pojava svakog vjetra može puno pomoći da se količine i koncentracije onečišćenja smanje."

Hlupić: "Pomaže li vjetar virusima ili odmaže?"

dr. sc. Horvath: "Teško je reći, ali po nekim studijama kolega iz medicinske struke - vjetar isušuje viruse, koji imaju masnu ovojnicu u svojoj strukturi, koja kada se isuši - virus ubrzano propada... Postoje indikacije, po rezultatima kolega znanstvenika iz zdravstvenog sektora, da vjetar pomaže u smanjenju učinkovitosti prijenosa virusa..."

Hlupić: "Što ćemo s vjetroelektranama?"

dr. sc. Horvath: "Hrvatska obiluje prirodnim resursima - vjetrom, suncem, vodama, biomasom... Međutim, resursi nisu jednoliko raspoređeni... U obalnom području imamo 20 vjetroelektrana u radu, ali ne i na kontinentu. Tehnologija korištenja energije vjetra je otišla u smjeru većih agregata i većih iskorištenja. Potencijal malih elektrana na kontinentu stoga ostaje nedostatan iz iskorištavanje. Činjenica je da proizvodnju energije vjetra u velikoj mjeri određuje umjeren i jak vjetar, jer ovisi o kubu brzine vjetra, a takav vjetar na kontinentu nije učestao. Ako ne dođe do daljnjeg jačanja vjetra na kontinentu - nije izgledno da će doći i do većeg razvoja vjetroelektrana."